Učestvovao u hvatanju Musolinija
Zaboravljena imena
Mladen Milić (1912-1977), živeo u prigradskom naselju Markovići, u Kuršumliji, bio je jedan od mnogobrojnih savremenika Drugog svetskog rata.
Kao italijanski partizan 1945. godine, učestvovao je u hvatanju fašističkog diktatora Benita Musolinija. Punih godinu i po dana Mladen se, rame uz rame, sa italijanskim partizanima, borio za pobedu nad fašizmom.
Mladenova priča počinje kao i hiljade drugih ratnih priča.
- Kada su nas Nemci napali, 6. aprila 1941. godine, moja jedinica se nalazila kod Ćaf-Morina, na albanskoj granici. Bio sam narednik 31. pešadijskog puka Kosovske divizije. Morali smo da pređemo u Albaniju. Krčeći put borbom, stigli smo do Skadra. Mnogi su izginuli po albanskim planinama, a mi, preživeli, bili smo izmučeni glađu i neizvesnošću. Tu su nas zarobili i odveli u Bergamo, gde su se nalazila dva zarobljenička logora sa oko 10.000 logoraša – pričao je ratnik Mladen Milić, bivši rudar Trepče.
Jednoga dana došao je komandant logora i izdvojio nas 260 zarobljenika. Rečeno nam je da ćemo raditi na imanjima u Sardiniji i u rudnicima olova i cinka u Monte Vekiju.
Mladen Milić je odlučio da ne sedi skrštenih ruku. Pridružio se italijanskim partizanima, brigadi legendarnog Garibaldija.
Primili su me srdačno, kao druga i ''prekrstili'' u Milani. Hteli su valjda da pokažu koliko me smatraju svojim.
Sa mnom je bio još jedan Srbin. Zvao se Vojislav Zarić, koji je, takođe, uspeo da pobegne iz logora. Njih dvojica su zadivili italijanske borce svojom hrabrošću, a kada je po zauzeću Milana, Musolini bio primoran da pobegne iz grada, partizani su počeli da tragaju za odbeglim diktatorom po italijanskim Alpima, prema Švajcarskoj. Pred završetak rata, nekoliko dana pre pada Berlina, partizanskim brigadama je saopšteno da se Musolini skriva negde u blizini švajcarske granice i da se sprema da je pređe. Postavljen im je zadatak da ga uhvate po svaku cenu - živa ili mrtva.
Krajem aprila 1945. godine – pričao je Milani - borci partizanske patrole brigade ''Garibaldi'' naišli su na tri osobe u svešteničkoj odeći. Govorile su da idu da leče ranjene partizane po susednim selima. Jedan od boraca iz patrole služio je vojni rok u italijanskoj gardi, pa je imao priliku da vidi Musolinija. Jedan od trojice ''fratara'' učinio mu se sumnjivim. Približio mu se i uzviknuo: ''Ovo je Musolini!'' Mašinka drugog borca pokosila je sva tri ''sveštenika''.
Tada su partizani videli da pred njima leže mrtvi oni za kojima su toliko tragali - Benito Musolini, Klara Petači i njihov prijatelj Stelaći.
Kada se rat završio, Mladen Milić Milani ostao je u bolnici u Bergamu da se oporavi. Nešto kasnije vratio se u selo Grace kod Vučitrna.
Posle oslobođenja radio je u Prištini, zatim u rudniku Raša, kod Labina, a potom dolazi u Kuršumliju, gde se zapošljava u Komunalnom preduzeću ''Toplica'', odakle odlazi u penziju.
Požuteli papiri ostaće zauvek u uspomeni i kao trajni dokument.
U faksimilu isprave, izdate bivšem italijanskom partizanu, poznatom pod imenom Milani, piše: ''Corpo Volontari Della Liberta'' - dobrovoljački korpus, 86. brigada ''Garibaldi.''
Radoljub Gligorijević
Na slici: Mladen Milić Milani kao penzioner, 1975. godina